Ziki i drveće
15.02.2009., nedjelja
C e d a r Atlaski cedar iz mog zadnjeg posjeta Botaničkom vrtu Ovih dana odlučih dvije stvari. Prvo da končano pročitam knjigu Davida Gutersona Cedrovi pod snijegom za koju je svojedobno dobio PEN/Faulknerovu nagradu i ABBY - priznanje Američkog društva knjižara na najbolju knjigu godine, a drugo da napišem novi post i to baš o cedrovima. Cedrovi su drveće koje kod nas raste samo kao hortikulturna vrsta. Inače domovina mu je planinski predjeli južnog i jugoistočnog Mediterana kao i zapadna Himalaja. Ime mu potječe od grčke riječi kedron što znači moć. U cedrove ubrajamo četri vrste visokog drveća iz porodice borovki i to su: atlaski. himalajski, libanonski i ciparski cedar. Osim toga, postoji mnogo varijeteta koji se zbog svojih dekorativnih svojstava uzgajaju uglavnom u parkovima. Kod nas najzastupljeniji je atlaski cedar jer je najotporniji na zagađenost, vrlo prilagodljiv na našu klimu i brzo raste. Dosegne visinu od 40 metara i ima piramidalni krošnju. Njegova domovina je planina Atlas i Rif u sjeverozapadnoj Africi i to na visini od 1000 do 2000 metara. Iglice su mu plavičastosrebrnaste ili zelene i nalaze se u pršljenu. Češeri su mu valjkasti i smeđi, ravnog vrha.  Ovu sliku iglica i češera posudila sam sa www.conifers.org Libanonski cedar je najpoznatija vrsta cedra u prvom redu zbog svoje dugovječnosti. Opće je poznato da drveće ne samo što su najveći organiznimi na svijetu već i najdulje žive. Ali životni vijek od 2000 godina fascinira i izaziva poštovanje i divljenje. Kako on ne izgleda kao ovaj kojeg sam fotkala u Botaničkom vrtu, posudila sam ovu sliku sa www.britannica.com.  Taj simbol besmrtnosti, snage, uzvišenosti i plodnosti raste na visinama od 1300 do 2000 metara na planinama Libanona, Sirije i Turske. Naraste do 40 metara uvis a u mladosti kršnja mu je piramidalna a kasnije kišobranasta. Kora je tamnosiva a grane debele i dugačke, iglice su krute i četverobridne i 30 do 40 iglica nalazi se u čuperku. Češeri su uspravni i smeđi. Podnosi vrlo niske temperature ali zato vrlo sporo raste. U Europu je unesen u 16. i 17. stoljeću. Mirisno drvo libanonskog cedra vrlo je dobre kvalitete i koristi se u građevinarstvu i brodarstvu. Od njega je bilo izgrađeno i krovište Salomonovog hrama. Za Rimljane je bio sveto drvo. Spominje se i u Bibliji i Epu o Gilgamešu. Svima nam je poznat miris njegovo eteričnog ulja koje se dobiv destilacijom vodene pare iz drveta i drvenih strugotina. To ulje olakšava tegobe dišnog sustava, reume a kažu da ima i afrodizijačko svojstvo. Nekoć se koristio kao repelent i insekticid a danas ga nalazimo u najpiznatijim mirisima, kako muškim tako i ženskim. |
